Volim onu izreku kako nije svako zlo za zlo. Dovoljno puta se pokazala istinitom da bih čak rekao kako je ona nimalo obična izreka, nego skoro kao neko pravilo. Međutim, kao što odranije znamo, pravila postoje da se ne poštuju, pa tako i ova izreka s početka priče ne upali uvijek u realnom vremenu.

Ponavljajuće zlo u gradu Mostaru je smeće. I obično se nagomila u neki nevakat, recimo pred turističku sezonu ili velike blagdane, kada je količina smeća obrnuto proporcionalna mogućnosti da se ono brzo pokupi. I tako svake godine. I tako po nekoliko puta godišnje.

Kako je kod nas apsolutno sve politika, tako je i smeće ovdje politika. Smeće i komunalije oružje su u rukama politike i kad god treba nešto nategnuti, zategnuti ili nečim nekoga uvjetovati, eto nama smeća oko kontejnera, eto apokaliptičnih scena u kojima grad tone pod vlastitim nuspojavama. 

Dakako, politika je i unutar struktura, gradska poduzeća još uvijek više gledaju političku i  nacionalnu podobnost, nego sposobnost, pa se često upitaš je li uopće nekome u primarnom interesu da ovdje nešto funkcionira kako najbolje može? Ili ispred toga postoji čitav niz drugih ciljeva, pored kojih se grad može ugušiti, izgorjeti ili potonuti – i  sve dok ti ciljevi nisu ispunjeni, nikom ništa?

U takvoj lepezi ciljeva točno dobijem osip, ako ne od nakupljenog smeća koje privlači miševe i vrane........

© Bljesak.info