Već dvadesetak godina ne ljetujem u gužvama. Igrom sudbine, ali ne smije se ipak ignorirati i moj vlastiti odabir, zamijenio sam uobičajene najbliže destinacije na Jadranu, one na kojima sam dotad proveo čitav svoj morski vijek, od šlaufa i mišića pa sve do ozbiljnog plivanja u dubinu i prvih ljetnih romansi, s puno mirnijim mjestom za odmoriti sve starije kosti.

Ispočetka mi je nedostajala graja, teško sam se nosio s previše tihom, gotovo penzionerskom atmosferom mirnog dalmatinskog mjesta. Nedostajao mi je šušur rivijere i stalno sam imao dojam kao da sam nešto propustio, kao da ljeto prolazi mimo mene i kao da propuštam nešto veliko. Kao kad raja ode na neki tulum, a ja morao ostati učiti za ispit. Tako nekako.

No, nije prošlo mnogo, a već sam primijetio nevjerojatne benefite ljetovanja na mirnijem i donekle intimnijem mjestu. Već gotovo instinktivna potreba, ono da se svaki put ustane vrlo rano ujutro i zauzme mjesto na plaži, jer ga kasnije nećeš pronaći, polako je počela nestajati. Ovdje gdje sam došao ljetovati, pa tu i ostao, mjesta na plaži uvijek ima. Ako nema tu, ima tamo. Ako nema tamo, ima onamo. Ali, uvijek ga ima, čak i na prvom željenom mjestu. I prostora. Kako na plaži, tako i u moru. Posve druga perspektiva.

Ne treba ništa zauzimati, ne treba ni od koga otimati mjesto ni pod suncem, ni u hladu. Mjesto ima kapacitete koje ima, oni uredno obraduju domaće koji iznajmljuju sobe i apartmane, ali ništa preko toga. Nema hotela, zapravo ima ih u neposrednoj blizini, ali dovoljno daleko da je hotelskim gostima malo previše da tek tako dođu, jer valja se i vratiti. Usput je dovoljno daleko da bi ga napali turisti na dan, a dovoljno blizu da nije neka daleka destinacija da si predaleko od doma. Uglavnom, taman.

Nije da se hvalim, rekoh, nešto sudbine, nešto vlastitog izbora - čak sam nagrađen i fantastičnom blizinom mora i plaže – ali posve........

© Bljesak.info