Hitno, da hitnije ne može, na hitnoj sjednici s 11 mjeseci zakašnjenja, aparat za trošenje novca zvani država, dobila je u parlamentu za ruke proračun. Proši su mjeseci nadmudrivanja, političarenja, ispraznih priča u kojima nije bilo niti jednog ozbiljnog slova o projektima koji će unaprijediti život u ovom kavezu, a onda se parlamentarno nebo smilovalo i država je dobila proračun za ovu godinu. Kako je i što trošila u 11 mjeseci bez proračuna, nikada nećemo saznati.

Detalji nakon mostarskog ubojstva otkrivaju tromost sustava i nebrigu. Ubojica je mjesecima čekao ročište na kojem bi mu se sudilo zbog zlostavljanja djevojke. Dok se pravosuđe bavilo prometnim prekršajima da bi nabilo sebi bodove kojima će pravdati svoj rad, u ubojici je raslo zlo koje se moglo spriječiti. Neće se nitko zbog toga počešati po glavi. Oni koji trebaju činiti ovo društvo boljim, su gori.

Još dvije osobe preminule su od posljedica požara u tuzlanskom staračkom domu nad kojim još isparavaju upitnici. Osim što se čekaju nove smrti, ništa se ne radi po pitanju krivca za vatru koja je odnijela živote staraca koji su nam prepustili brigu o životima.

A kakve si živote želimo najbolje govore komentari na ubojstvo u Mostaru. Filozofi i heroji za tipkovnicama opravdavaju ubojstvo jer misle da je žena zaslužila primiti metak muškarčeva bijesa. Plitki teolozi u mraku svojih soba pišu kako je zaslužila jer vjera kaže da se žena mora pokoriti. I pokriti.

U Mostaru se prosvjeduje zbog ubojstva. Građani su se zaustavljali pred institucijama. Sud, koji snosi najveću krivnju što je prijavljeno nasilje nad bivšom djevojkom ostalo nekažnjeno, nije im bio snoge.

Milorad Dodik, kojem je presuda zabranila političko djelovanje, djeluje politički i sipa epitete po muslimanima. Predsjednik života u Republici Srpskoj manje je govorio kad mu djelovanje nije bilo........

© Bljesak.info