“Moje vrijeme tek dolazi. Ljudi će čuti šta Ratko Mladić ima da kaže. Živ sam i živjet ću dok živi moje pleme i moj narod. I vaša optužnica je propala...”

Ovo su posljednje riječi koje je izgovorio ratni zločinac prije nego što je sutkinja Prisca Nyambe naredila da mu se isključi mikrofon, jer je isteklo predviđenih deset minuta za njegovo obraćanje tokom žalbenog postupka.

Mikrofon nije na vrijeme isključen. Ratko Mladić je uspio izgovoriti ono što je želio. Ne vjerujem da je imao nešto važnije reći od toga.

Od dana njegovog hapšenja uvjeravaju nas da je Mladić dementni starac. Julian Borger u knjizi “Krvnikov trag” kaže da oficiri u civilu iz Specijalne jedinice za ratne zločine MUP-a Srbije nisu vjerovali da su 26. novembra 2011. godine u selu Lazarevu legitimirali pravog ratnog zločinca - “ovaj ostarjeli i isušeni lik nije nimalo ličio na osornog generala kojeg su očekivali”. Povjerovali su tek kada im se sam predstavio i rekao: “Našli ste onoga koga tražite”.

- Bio je to kraj četrnaest godina dugog bijega. Tokom te duge odiseje, bjegunac je gubio sloj po sloj dostojanstva i prestiža, i spao s pozicije uglednog gosta u vojnim odmaralištima do bolesnog i zanemarenog starca, pogrbljenog u paučini seoske kolibe – piše........

© Žurnal