Novinar Oslobođenja Afo Zulić 1975. godine zabilježio je koliko su radnici sarajevskog "Unioninvesta" plaćali ljetovanje na moru. Prema pravilniku, radnici čiji prihod po članu užeg domaćinstva nije prelazio 400 dinara mjesečno, plaćali su 17 dinara dnevni pansion u odmaralištima Zaostroga, Drvenika i Baške vode. Najvišu cijenu, od 54 dinara, plaćali su oni čiji je prihod po članu bio veći od 1.500 dinara. Najniža cijena pansiona, 15 dinara, bila je u odmaralištu ovog preduzeća na Boračkom jezeru. 

Ovo je samo jedan od primjera odnosa prema radnicima tokom socijalističkog mraka. Najekstremnije je bilo u takozvanoj "kolijevci proleterijata" - Zenici, gdje je čak pola grada tog ljeta 1975. godine natjerano na ljetovanje duž jadranske obale.  

- U Odjeljenju za odmor i rekreaciju najveće jugoslovenske željezare, zabilježili su: pola Željezare do sada je bilo na moru! Dakle, ako se poslužimo matematikom, onda je to ovako: šest hiljada radnika i članova njihovih porodica već će odmaralo na Jadranu, od Zadra do Dubrovnika. Kažu: još toliko otići će na odmor, na more, do kraja godine. A, među njima biće i oko hiljadu metalurga, bolesnih i iscrpljenih, kojima su vatra i gvožđe "nagrizli" zdravlje, za koje će........

© Žurnal