Zašto se sada treba prisjetiti ukrajinskog Majdana i procurelog telefonskog razgovora između Viktorije Nuland, tada pomoćnika američkog državnog sekretara za evropske i evroazijske poslove, i američkog ambasadora u Kijevu Džefri Pajeta? Taj razgovor je bio prepun psovki na račun EU i komentara u smislu njenog obezvrjeđivanja i omalovažavanja. Prvi razlog je što Brisel, koji se te 2024. godine nije ni brecnuo na nimalo diplomatsko gaženje EU, u Beograd za šefa delegacije EU u Srbiji šalje Andreasa fon Bekerata, švedskog diplomatu koji je za vreme Majdana bio ambasador u Kijevu.

Šta nam to govori? Da se pritisak na Srbiju pojačava i da bi ulični protesti mogli poći utabanim, po zlu poznatim kijevskim stazama? Dalji tok kijevske „revolucije“ dobro nam je poznat.

Drugi razlog za podsjećanje na razgovor koji je ogolio odnose između SAD i EU, u smislu da se zna „ko kosi a ko vodu nosi“, su najnovija nametanja odluka od strane Kristijana Šmita. Prva glasi da se sa jedinstvenog računa Centralne banke BiH, novcem Republike Srpske isplati 120 miliona duga slovenačkom Vijaduktu a druga – da se za nabavku izborne tehnologije, sredstva obezbijede iz profita Centralne banke.

Republika Srpska je reagovala očekivano, oštro i na prvu – odluke su........

© Нови Стандард