U vrijeme kada je otvoren prvi zagrebački pothodnik, koji je vodio od Starčevićevog trga do ulaza u tadašnju Kreditnu banku u Paromlinskoj ulici, bio je najmodernije zdanje u čitavoj bivšoj Jugoslaviji. Sve je počelo od skromnog plana - izgraditi 8 metara širok podzemni prolaz za pješake, no tu je prvobitnu zamisao ubrzo zamijenila mnogo ambicioznija ideja. Skupštinari, građevinari, građani i željezničari složili su se da, umjesto običnog tunela, treba izgraditi moderan, prostran i multifunkcionalan pothodnik, u kom će biti i trgovine i ugostiteljski objekti.

Natječaj za izvođenje radova raspisan je u rujnu 1969., a ubrzo nakon toga čitav prostor oko hotela Esplanade pretvoren je u ogromno gradilište na kom se isticao natpis – Pothodnik Glavnog kolodvora, izvođač radova Industrogradnja, projektant prof. K. Tonković.

Kako je inspektor prekinuo 'tajnu' gradnju

Iako zvuči gotovo nevjerojatno, te jeseni 1969. godine prvi se zagrebački pothodnik počeo graditi bez građevinske dozvole, a u nastavak gradnje krenulo se i bez potrebne projektne dokumentacije. Na poprištu „divlje gradnje“ punih se pet se mjeseci 'u tajnosti' kuckalo, održavalo se gradilište, pripremala se gradnja, uvodili su se struja, vodovod, telefon,... sve dok jednog dana tadašnji republički, građevinski inspektor nije odlučio........

© Večernji list