Ovo je jedan od isplativijih biznisa u Hrvatskoj: 'Ne bismo ih uzgajali da nam se ne isplati'
Divlja ili pitoma – u Slavoniji uopće ne dvoje. Dok se na tržnicama ovih dana i dalje zgražamo nad cijenama divljih šparoga, za koje se za kilogram treba izdvojiti od 35 do 50 eura, slavonski povrćari zasukali su rukave – i beru svoje, uzgojene, koje u trgovinama dosežu cijenu od oko 8 eura/kg, a na tržnicama najviše 20. Godina je krenula obećavajuće, toplo vrijeme potjeralo ih je i ranije, a onda su se na polja obrušile kiše i hladnoća i usporile njihov rast. Srećom, kratkotrajno, jer je u nasadima ovih dana opet živo. Izbojci debljine olovke beru se kad dosegnu visinu 26-27 centimetara, a za razliku od 'divljakuša' koje se skrivaju u bodljikavoj sparožini kakvog dalmatinskog kamenjara gdje se može zavući i poskok, ovdje je sve ravno i čisto, dokle ti pogled seže. Sunce grije, ma milina, samo što leđa berača stradavaju od pustog saginjanja.
Ne bi ih uzgajali da im se ne isplate, priča nam proizvođač šparoga i ravnatelj Zadruge Vinkovačka šparoga Branko Horvat, ističući kako ovaj posao, za razliku od mnogih danas u Hrvatskoj, pa i u poljoprivredi, još uvijek počiva na domaćim radnicima. Većina njih su, doduše, članovi obitelji i prijatelji, ali i umirovljenici koji si tako podebljavaju penziju. Otkup je siguran, a s tržnicama ne rade. Većinu šparoga plasiraju, naime, u trgovačke lance poput Lidla, a upravo ta sigurnost te činjenica da postižu i zadovoljavajuću otkupnu cijenu, razlog je što se u 12 godina, otkako se krenulo u tu priču, broj proizvođača višestruko povećao. Šparoga je danas u Slavoniji simbol kvalitete i inovacija u nedostatnoj i nisko produktivnoj hrvatskoj poljoprivrednoj proizvodnji.
– Zadruga je 2014. startala s osam članova, a danas nas je 28 – objašnjava Horvat. Mnogi poljoprivrednici i danas od zadrugarstva bježe kao vrag od tamjana, no u Vinkovačkoj šparogi otpočetka znaju da im udruživanje daje jaču pregovaračku moć prema trgovcima, da su tako konkurentniji na policama, a time i lakše okrupnjavaju proizvodnju te ujednačavaju kvalitetu za tržište. – Nije lako biti zadrugar, mnogi koji su svoje interese stavljali iznad interesa zadruge otpali su tijekom godina, odnosno napustili zadrugu, jer to ne prolazi. Zadruga je jaka koliko je jaka njezina najslabija karika, a svi moraju imati iste mogućnosti, i onaj koji ima najviše šparoge i onaj koji je ima najmanje – tvrdi Horvat.
U prve tri godine proizvodnja je rasla od skromnih 20 do 50 tona, a lani su sa 60 hektara, od kojih je 10-ak tek posađeno, ubrali oko 170 tona šparoge bruto, odnosno 120 tona neto. Proizvode samo zelene šparoge, bijele traže pjeskovita tla kakvih u Slavoniji nema, a plasiraju ih u vezicama od pola kilograma, kao i vrhove šparoga u pliticama, u pakiranjima od po 300 grama. Tek je drugi tjedan berbe pa je teško reći koliko će ih ove godine ubrati, osim da su trenutačno na 60%........
