Podijeli :

Kad je onomad 4. listopada i službeno objavljena njegova kandidatura za predstojeće izbore, Dragan Primorac bio je najponosniji čovjek na svijetu. Došlo je njegovo vrijeme, vladajuća stranka vjerovala je u njega, i on se samopouzdan do jaja već vidio dijelom povijesti, u snovima se šepurio među važnim ljudima koje je do tada viđao samo u novinama i već zamišljao kako se - zašto ne, mašta ne košta - upisuje među velikane svoje domovine.

A domovina je bila na povijesnom raskršću, pod vodstvom onog komunističkog gojenca koji ju je nepogrešivo vodio prema građanskom ratu. Dobro, to s građanskim ratom bila je samo efektna predizborna hiperbola, nitko u to nije zaista vjerovao – najzad, i taj se aktualni predsjednik zaklinjao u ostavštinu pokojnog Oca nacije – ali država je bila u dubokoj krizi, pa ako ovi izbori i nisu bili njena posljednja šansa, bili su sasvim sigurno pretposljednja. Cijeli svijet, uostalom, tih je dana bio pred istim povijesnim raskršćem, i ovo je ipak bilo nešto više od uobičajenih izbora.

U pet sati poslijepodne zatvorena su glasačka mjesta i Dragan je s nestrpljenjem čekao prebrojavanje ukupno milijun i pol glasačkih listića. U prostorijama stranke okupio je obitelj i prijatelje, pa uz pristojnu zakusku, pjesmu i prilične količine alkohola – on kao sportaš, naravno, nije pio – trepereći od uzbuđenja čekao. I čekao. I čekao.

Onda je zazvonio telefon.

Više se i ne sjeća tko je bio. Zazujalo mu je u ušima i blijed kao krpa spustio je slušalicu, srušivši se u fotelju. Poraz je pri tom bio blaga riječ, to nije bio poraz, to je bilo poniženje.

Te noći Dragan Primorac zakleo se da će se osvetiti. Srušit će i ovu okoštalu, korumpiranu stranku zaostalu u Drugom svjetskom ratu, među jebenim partizanima i ustašama, srušit će cijelu ovu usranu, nezahvalnu i trulu državu i plesat će na njenom grobu.

Sve to, eto, vratilo se Draganu Primorcu 35 godina kasnije. I zujanje u ušima i nemoćni bijes i osjećaj dubokog poniženja, isti kakav je doživio tog davnog 13. listopada 1989., kada je kao kandidat pod rednim brojem 71. – Primorac Dragan, rođen 1965., Hrvat, SSS, student medicine, član Saveza komunista Jugoslavije od 1982., predložen od OOSK Medicinskog fakulteta – doživio bolan poraz na izborima za članove splitskog Gradskog komiteta Saveza komunista Hrvatske.

Čak ni zlonamjerni novinari, kad mnogo godina kasnije otkriju tu neugodnu, davno potisnutu epizodu iz njegova života, nisu imali pojma koliko je teška njegova trauma: nije, naime, Primorac tog davnog listopada težak poraz doživio samo kao kandidat za Gradski komitet SKH Split, nego i kao kandidat za Općinski komitet pod rednim brojem 145., i kao kandidat za člana njegova Izvršnog organa pod rednim........

© TV N1 Sarajevo