menu_open Columnists
We use cookies to provide some features and experiences in QOSHE

More information  .  Close

KOMENTAR VIŠESLAVA RAOSA Nabujala Tisa odnijela je Orbána: Što će Magyar s tom silnom moći?

12 0
13.04.2026

Najdugovječniji europski premijer nije izdržao pod naletom nabujale Tise. Nakon 16 godina, Viktor Orbán silazi s mjesta šefa mađarske vlade. Njegov izazivač, Péter Magyar, sa Strankom poštovanja i slobode (TISZA), čije ime asocira na drugu po dužini mađarsku rijeku, pobijedio je jer je su birači odlučili kazniti korupciju i pokušati popraviti uzdrmane institucije, a ne zato što su nužno htjeli veliki ideološki zaokret. TISZA i Magyar su centristička verzija Fidesza, čvrsto u krilu euroatlantskih integracija i Europske pučke stranke. Istovremeno, ovi izbori izbacili su iz parlamenta sve stranke lijevo od centra.

Izborni sustav: kada izgubiš po vlastitim pravilima

Nakon izmjene Ustava 2012. godine te stupanja na snagu novog izbornog zakona 2014. godine, Orbán je upravo s postojećim kombiniranim izbornim sustavom, koji unatoč kompenzacijskom mehanizmu, ima snažne disproporcijske učinke, zacementirao dvotrećinsku većinu svojeg Fidesza (zajedno s malim demokršćanskim koalicijskim partnerom, strankom KDNP). Sada je taj isti izborni sustav kumovao tome da je Magyarova stranka dosegla dvotrećinsku većinu.

Dvotrećinska većina kao brana promjeni ustava i organskih zakona, kao i smjenama u ključnim javnim institucijama, trebala je biti zalog kontinuiteta Fideszovog utjecaja na mađarsku politiku, pravosuđe i javne financije čak i u slučaju silaska s vlasti. Organski zakoni uključuju niz pravne regulative koja se tiče izbornog zakona, medijskog sustava, javnih financija, obiteljskog zakonodavstva te odnosa države i vjerskih zajednica. Sada i to lagano otpada, budući da će TISZA imati potrebnu većinu u parlamentu.

Sustav koji je trebao spriječiti ili barem ublažiti poraz spada u kombinirane izborne sustave koji imaju pretežito većinske učinke. Parlament ima 199 zastupnika, od kojih se 106 bira u jednomandatnim izbornim okruzima, a preostalih 93 s nacionalne liste. Mandati s nacionalne liste dijele se prema D'Hondtovoj metodi listama koje na razini Mađarske dobiju pet posto, s time da koalicijske liste dviju stranaka moraju preskočiti prag od 10, a one od tri ili više čak od 15 posto.

Liste nacionalnih manjina (13 službeno priznatih, uključujući hrvatsku manjinu) natječu se u listovnom dijelu izbora, s time da za mandat trebaju osvojiti jednu četvrtinu glasova koji su prosječno potrebni za listovni mandat (broj danih glasova podijeljen s 93). Ako ne uspiju u tome, manjinski kandidat mogu djelovati kao manjinski glasnogovornici koji imaju pravo raspravnog sudjelovanja u radu parlamenta bez prava glasa.

Kompenzacijski mehanizam između većinskog (jednomandatni okruzi) i listovnog (nacionalna lista) segmenta izbornog sustava funkcionira na temelju takozvanog scorpora (tal. prijenos glasova), s time da se uspjehu svake nacionalne liste pripisuju glasovi njihovih kandidata u jednomandatnim okruzima koji nisu osvojili mandat, kao i višak glasova pobjedničkih kandidata (razlika između broja osvojenih glasova i glasova za drugoplasiranog kandidata). Na taj način pobjednička lista dobiva dodatan boost u glasovima te posljedično u mandatima, čime konačni rezultati postaju poprilično disproporcionalni, tj. natpredstavljaju izbornog pobjednika.

Veliku ulogu na izborima (nevjerojatno veću nego u Hrvatskoj, usprkos javnoj percepciji) imaju birači koji žive u inozemstvu. Budući da su većina njih pripadnici mađarske manjine u susjednim zemljama (Ukrajina, Slovačka, Rumunjska, Srbija, Hrvatska), a ne klasična dijaspora, njihovi glasovi mogu biti presudni u listovnom segmentu natjecanja.

U vrijeme zaključenja ovog teksta bilo je prebrojano 98,94 posto glasova. Kada budu prebrojani svi glasački listići iz inozemstva i iduće subote budu poznati konačni izborni rezultati, nije nemoguće da inozemni birači skloni Orbánu donekle preokrenu rezultat, no teško je za očekivati da će se raditi o više od 4 do 5 mandata. Šanse da TISZA ne postigne naposljetku dvotrećinsku većinu su 10 do 15 posto.

Zašto je Orbán izgubio sada, a nije 2022.?

Odgovor na to pitanje leži u kombinaciji političke strategije i društvenog konteksta.

Na izborima 2022. oporba je nastupila kao široka koalicija različitih stranaka, od lijevih do desnih, okupljenih pod platformom „Ujedinjeni za Mađarsku“. Ta je koalicija bila racionalna iz perspektive matematike izbornog sustava, ali politički neuvjerljiva. Birači nisu vjerovali da takva heterogena struktura može stabilno vladati.

Godine 2026. situacija je bila bitno drukčija. Péter Magyar nije pokušao ujediniti sve. Pokušao je pojednostaviti političku ponudu. Njegova stranka TISZA nastupila je kao jedinstvena alternativa, bez ideološke konfuzije, jasno pozicionirana na umjerenom desnom centru, privržena Europskoj uniji, ali i NATO-u te predana mainstream, briselskom shvaćanju suvremene liberalne demokracije. Kao bivši insajder sustava, Magyar je imao dodatnu prednost vjerodostojnosti. Nije bio „stranac“, nego netko tko poznaje mehanizme vlasti iznutra.

Istodobno, ekonomski kontekst bio je nepovoljniji za Fidesz nego prethodnih godina. Inflacija, stagnacija i sporovi s Europskom unijom oko vladavine prava i fondova dodatno su erodirali podršku vladajućoj stranci. Drugim riječima, 2026. izbori nisu bili samo natjecanje za nove zastupnike u parlament, već su bili referendum o 16 godina vlasti.

Kampanja bez ideologije, ali s jasnim sukobom

Kampanja je bila izrazito polarizirana, ali ne po klasičnoj osi lijevo-desno.

Orbán je kampanju temeljio na sigurnosnom narativu. U više navrata upozoravao je da je „držanje Mađarske izvan rata [u Ukrajini] ključni izbor ovih izbora“. Njegova poruka bila je jasna: stabilnost, mir i zaštita nacionalnih interesa.

Magyar je, s druge strane, vodio kampanju koja je bila fokusirana na institucije, korupciju i međunarodnu izolaciju Mađarske. Nije pokušao mobilizirati birače ideološki, nego funkcionalno. Nije obećavao revoluciju, nego popravak. To je možda i ključ njegova uspjeha.

Fidesz i TISZA: kontinuitet i diskontinuitet

Važno je razumjeti da pobjeda stranke TISZA ne znači ideološki lom. Magyar ne dolazi iz liberalne ili lijeve tradicije, nego iz samog Fideszova sustava. Njegova politika ostaje unutar šireg okvira desnog centra.

Razlika je prije svega institucionalna. Dok je Fidesz tijekom godina konsolidirao vlast kroz kontrolu institucija, TISZA najavljuje njihovu depolitizaciju i jačanje vladavine prava. Dok je Orbán vodio konfliktan odnos s Europskom unijom, Magyar signalizira spremnost na suradnju i kompromis. To je razlika između sustava koji centralizira moć i sustava koji je pokušava redistribuirati.

Parlament bez ljevice

Jedan od najzanimljivijih rezultata izbora jest potpuni nestanak stranaka lijevo od centra iz parlamenta. Mandate je, uz stranku TISZA i koaliciju Fidesz-KDNP, osvojila desna, euroskeptična i suverenistička stranka Pokret naša domovina (Mi Hazánk Mozgalom), nastala odvajanjem radikalnog krila Jobbika, nakon što je Jobbik skrenuo prema centru. Tradicionalne lijeve i liberalne stranke nisu uspjele mobilizirati birače niti se nametnuti kao relevantna alternativa.

Time Mađarska postaje politički slična Poljskoj iz razdoblja prije povratka Donalda Tuska, kada je politički prostor bio dominantno strukturiran unutar desnog spektra. No razlika je u tome što u Mađarskoj trenutno ne postoji snažna liberalna opozicija koja bi mogla dugoročno balansirati sustav.

To znači da će politički sukobi u nadolazećem razdoblju vjerojatno biti unutar desnice, a ne između ideoloških blokova.

Orbán: arhitekt sustava

Viktor Orbán ostavlja iza sebe političko nasljeđe koje će se proučavati godinama. Tijekom 16 godina vlasti uspio je transformirati Mađarsku iz liberalne demokracije u sustav koji se često opisuje kao hibridni režim.

Promijenio je ustav, redefinirao izborni zakon, konsolidirao medijski prostor i učvrstio kontrolu nad ključnim institucijama. Europska komisija i brojni međunarodni akteri godinama su upozoravali na probleme s vladavinom prava, slobodom medija i akademskim slobodama.

Njegova dugotrajnost na vlasti stavlja ga među najdugovječnije lidere suvremene Europe. No, za razliku od Angele Merkel, čija je vlast počivala na konsenzusu, Orbánov model bio je izrazito centraliziran.

Dvotrećinska većina: prilika i rizik

Ako se potvrdi da TISZA ima dvotrećinsku većinu (barem 133 mandata, prema trenutnim izračunima ima 138), nova vlada dobiva alat koji je Orbán koristio za izgradnju sustava. Pitanje je hoće li ga koristiti za njegovu demontažu. Dvotrećinska većina omogućuje promjene ustava, imenovanje ključnih dužnosnika i redefiniranje institucionalnog okvira. No, istodobno nosi i rizik ponavljanja istog obrasca koncentracije moći. Drugim riječima, ista poluga može se koristiti za demokratizaciju ili za novo okrupnjavanje moći.

Između Rusije, Amerike i Europe

Jedno od ključnih pitanja za novu vladu bit će vanjska politika. Orbánova Mađarska godinama je poznata po bliskim odnosima s Rusijom i često je blokirala zajedničke odluke Europske unije, osobito u kontekstu sankcija i pomoći Ukrajini.

Magyar će morati balansirati između energetske realnosti i političkih očekivanja. Mađarska je i dalje ovisna o ruskom plinu i nafti, što ograničava prostor za brze promjene.

Istodobno, očekuje se poboljšanje odnosa s Europskom unijom i potencijalno deblokiranje fondova koji su bili zamrznuti zbog problema s vladavinom prava.

Za Hrvatsku, izbori u Mađarskoj imaju vrlo konkretne implikacije. Energetski odnosi, posebno vezani uz transport nafte i ulogu JANAF-a, već su godinama predmet političkih napetosti.

Nova vlada ima priliku resetirati odnose i otvoriti prostor za pragmatičniju suradnju. No interesi ostaju isti, a to znači da će odnosi i dalje biti vođeni realpolitikom, a ne ideologijom.

Hoće li Magyar uspjeti?

Izbori 2026. nisu kraj jedne političke ideje. Oni su početak njezine transformacije. Mađarska nije odbacila model koji je Orbán izgradio. Ona ga pokušava preoblikovati. Hoće li u tome uspjeti, ovisit će o tome može li nova vlast učiniti ono što je najteže u politici: koristiti moć da bi je ograničila. Ako uspije, Mađarska će postati primjer političke korekcije iznutra. Ako ne uspije, Orbánov sustav preživjet će, samo s novim upravljačem, a povijest pokazuje da takvi sustavi rijetko ostaju bez nasljednika.


© tportal