Zamislite da ste dobili plaću/stipendiju ili mirovinu. Otišli ste u trgovinu i potrošili cjelokupan budžet koji imate za hranu za tekući mjesec. Hladnjak je dupkom pun. Kako ćete ga prazniti? Posve je izvjesno da ćete namirnice koje ste kupili trošiti racionalno, pažljivo i smišljeno da bi vam dostajale cijeli mjesec. Jer količina hrane u hladnjaku je konačna i samo njenom pažljivom raspodjelom možete biti sigurni da nećete gladovati.

U ovoj opisanoj situaciji bilo bi jako nerazumno i malo vjerojatno zamisliti obitelj koja se natječe u tome tko će prije pojesti što veću količinu hrane i na taj način ugroziti obroke u posljednjim danima mjeseca. Takvo bismo ponašanje sigurno proglasili neodgovornim i nerazumnim.

Ipak, kad malo zumiramo sliku, uočit ćemo da se upravo tako ponašamo kao civilizacija. Zemlja je također konačan sustav, ima konačnu količinu resursa koje proizvodi svake godine (drvo, kisik, riblji fond) i konačnu količinu neobnovljivih resursa (nafta, vrijedni metali). Unatoč tome, mi se natječemo tko će potrošiti više i tko će konzumirati više.

Utrka u rastu bruto domaćeg proizvoda (BDP), ekonomske mjere koja pokazuje razinu gospodarske aktivnosti države, nije ništa drugo negoli utrka u potrošnji resursa i energije. Jer su ekonomska aktivnost i razina BDP-a direktno ovisni i koreliraju s potrošnjom resursa i energije, a svaki porast BDP-a predstavlja porast u potrošnji. Iako su postojali određeni napori da se........

© tportal