KOMENTAR MIRJANE MATEŠIĆ Sedam lekcija iz Gospića: Što znamo, a što ne znamo o otpadu u Hrvatskoj?
Iako skandal s ilegalnim odlaganjem otpada u Gospiću nije nova vijest, ne gubi na aktualnosti, a priča se svakim danom samo komplicira. Unatoč činjenici da se temom otpada bavim više desetljeća, uopće se ne bih upuštala u rekonstrukciju ove komplicirane priče. Mislim da to nitko u Hrvatskoj u ovom trenutku ne može i zaista nije lako donositeljima odluka upravljati ovim procesom u nastojanju da se smanji nastala šteta.
No također mi se čini da se zbog neznanja koje se provlači kroz medije i u javnosti donose mnogi pogrešni zaključci, što čini štetu već uspostavljenim sustavima za gospodarenje otpadom, a to će, bojim se dugoročno, ugroziti procese koji se tek trebaju dogoditi.
Kako bih pridonijela boljem razumijevanju kompleksnosti gospodarenja otpadom, želim ovdje iznijeti neke činjenice za koje mislim da su važne, a možda su pogrešno protumačene.
1. Hrvatska ima vrlo ograničene kapacitete za reciklažu plastičnog otpada. Prikupljena PET ambalaža (boce od pića i napitaka) te neke vrste PE folija recikliraju se u Hrvatskoj dok se ostale vrste plastičnog otpada mogu samo energetski oporabiti ili........
