Čak i kada se zbilja krvavo potrudiš i potrošiš vrijeme, živce, đonove i tintu da odradiš posao za koji se iz aviona vidi da ima smisla i općeg interesa, veća je vjerojatnost da ćeš umjesto podrške dobiti koktel omalovažavanja, površnog relativiziranja i - što je zapravo najizvjesnije - etiketu 'novinar crv' od nezainteresiranih ili funkcionalno nepismenih, koji su barem po dojmu s društvenih mreža u posljednje vrijeme prevladali.

U raspravi oko utopijske ideje o dodjeli beneficiranog radnog staža jednoj sve uzaludnijoj profesiji jedan se argument, međutim, konstantno zaobilazi: po prirodi svog posla oni se gotovo na dnevnoj bazi moraju baviti Željkom Kerumom.

I tako, barem kada je riječ o potpisanom novinaru, punih dvadeset godina. Ako to nije za prijevremenu penziju, onda jest za ludaru.

U hrvatskom javnom životu, jasno, postoji bezbroj političkih (pa i ljudskih) ništarija i niškoristi, cijela bulumenta populista koji će prodati vlastitu mater - a kako ne javni interes - da bi se održali na vlasti, a tu su i kokošari raznih fela, sitni kleptomani i krupni lopovi, opsjenari i notorne varalice, svakakvi prostaci i čudaci. Ne kažemo da se Kerum osobno uklapa i u jednu od navedenih kategorija, makar se može pronaći popriličan broj onih koji bi se na vlastitu čast i obraz zakleli da je tako, ali da je u novinarskom poslu pratiti tu osobu krajnje naporno i iritantno, katkad i bolno, a svakako ponižavajuće - nema nikakve sumnje.

Teflon i žrtva sistema

Još otkako se u dogovoru s Ivom Sanaderom kandidirao za........

© tportal