Da ste uronili u zimski san na početku novog tisućljeća i probudili se u 2025., ne biste prepoznali ovaj svijet. Nekadašnja Y2K paranoja ispala je tek preteča, ponegdje i ironična inspiracija brain rotu koji je zahvatio cijeli svijet – a možda najviše upravo glazbu – u iščekivanju potpune dominacije AI glazbe koja već sad drma top ljestvicama, jer uskoro ćete i sami moći ispromptati svoju džepnu Taylor Swift ili Sabrinu Carpenter.

Čini se, naime, da svijet glazbe više nikad neće biti isti nakon što je Warner Bros., treća najveća svjetska izdavačka kuća i globalni popkulturni gigant, potpisao milijunsku nagodbu s AI startupom Sumo. Nagodba je posljedica propale tužbe u kojoj su Warner Bros. prvo pokušali utjerati autorska prava od tog 'glazbenog ChatGPT-a', a kad su shvatili da je bitka izgubljena, okrenuli su na peti i logikom 'ako ih ne možeš pobijediti, a ti im se pridruži', prepustili svoj kompletan katalog Sunovim bazama podataka.

To u praksi ne znači da će glazbu progutati neki strašni tehnološki bauk – ova paranoja vlada otkad je Kraftwerk upogonio sve one sintesajzere – niti da će postati generičkija nego što već jest, što je gotovo nemoguće. Ne znači ni da u njoj više neće biti originalnosti – da Grandmaster Flash nisu semplirali tuđe ploče, ne bi bilo ni hip hopa. Znači to tek da će u glazbi biti sve više jezičnih modela, a sve manje ljudi, ako izuzmemo one koje će AI 'semplirati'.

Što se protekle godine tiče, ona je prigodno zatvorila taj prvi kvartal milenija, donoseći izvrsne povratničke albume nekih bendova koji su obilježili upravo period smjene tisućljeća, ali i poneko novo iznenađenje koje izbjegava zamke hypea i pretjeranog marketinga. U nastavku donosimo naš kratak pregled po pet najvažnijih albuma i pjesama sa svjetske scene, pet domaćih albuma, pet novih nada svjetske scene te pet najboljih koncerata u Hrvatskoj i okolici.

U vrijeme kad hajpani izvođači izdaju albume prosječne duljine 25 minuta,........

© tportal