Izokrenuta priča: ‘Mi smo odavno i apsurde doveli do apsurda’

Ima jedna nezaboravna pripovijetka našeg djetinjstva, pod nazivom “Izokrenuta priča”, koju je nekad davno napisao Branko Ćopić, napominjući da je pretrpjela zemljotres i da je u njoj sve ispreturano, a ide ovako: “Tek što je brdo izašlo iza sunca, a krevet skoči iz prostranog čiče, navuče noge na opanke, stavi glavu na kapu i otvori kuću na vratima”.

Smijali smo se kao ludi mi, tadašnja djeca, toj dosjetljivoj bravuri velikog pisca, ne znajući tada, pošto smo bili još isuviše mali, da tako nešto čovjek može napisati samo negdje blizu rakijskog kazana ili pored nekog bureta, flaše, čuturice ili čokanjčića. Bez tih pomagala, teško bi čovjek mogao i zamisliti takvu vrstu fantazije, a kamoli je još i napisati, a da ni nakon toliko vremena ne izgubi ništa od svoje svježine i duhovitosti. Skršili su se od tog doba toliki moćnici, apsolutisti i drugi vladari koji su bili uvjereni da će vječno trajati, propala carstva, naročito ona socijalistička, a “Izokrenuta priča” sve je to nadživjela, pa je, evo, i danas spominjemo k’o da je juče napisana. Ko bi tada mogao i naslutiti da će nam se čitav život kojih pedesetak godina kasnije pretvoriti u izokrenute priče… samo što nam to sad nije nimalo smiješno.  

Život ne piše samo romane. Nama je, eto, napisao  izokrenutu priču u kojoj je sve izvrnuto i apsurdno, gore nego u onoj Ćopićevoj. U ovoj našoj priči svjetskim silama više haman i ne vladaju političari od zanata, nego prebogati korporacijski magnati, koji na izborima instaliraju svoje privatne predsjednike. Svjetske ratove više ne osmišljavaju, ne počinju i ne vode........

© TIP