RAT. Najgore što je čovjek smislio i realizirao, osnovna je tema, glavni motiv, pokretač i svrha Marka Perkovića Thompsona i njegove sljedbe, bilo je to jasno prije, tijekom i nakon megakoncerta na zagrebačkom hipodromu. Iako je rat u Hrvatskoj završio prije 30 godina, a državu i narod pritišću brojni problemi koji nemaju veze s ratom, Thompson i njegovih 300 ili 504 tisuće obožavatelja na Hipodromu ponašali su se kao da rat još traje.

Sve se njima svodi na rat, obračun, podjelu i etiketiranje. Ili si u ratu u istom stroju i rovu s Thompsonom i njegovim poklonicima ili ratuješ protiv, ne samo njih, nego i Hrvatske. Ako se ne slažeš s Thompsonom, automatski si, odrezat će vam on s pozornice i njegova pastva s velike livade, protiv vjere, ljubavi i domovine.

“Predaja nije opcija”, “Mi znamo što je bilo”, “500 tisuća spremnih”. To su bili natpisi na crnim majicama Thompsonovih obožavatelja na Hipodromu. Njih deseci tisuća nosili su k tome i vojne odore i dijelove vojničkog asesoara. Pri tome ne mislimo na ratne veterane, nego na mlade ljude.

Gdje je tu kršćanstvo?

Oni su na koncert stupali pod beretkama, s grbovima ZNG-a na rukavima i replikama majica iz rata za Hrvatsku. To ne rade na obljetnici pada Vukovara ili proslave Oluje, nego na koncertu, 30 godina nakon rata. Nije to bilo samo okupljanje štovatelja onih koji su nas obranili i oslobodili, nego veličanje rata. Njegovo slavljenje, ali i prizivanje, 30 godina nakon što je rat u Hrvatskoj završio.

Thompson, suprotno njegovim tlapnjama o širenju ljubavi i vrijednosti, širi ratnu priču i ratnu patetiku, a to je ono dijametralno suprotno i kršćanstvu na koje se Thompson toliko poziva da mu na koncertu koncelebrira biskup.

Posebno je pogubno........

© TIP