Postoje vijesti koje su važne zato što mijenjaju svijet, i postoje vijesti koje postanu važne tek kada im se u Sarajevu napiše naslov.

U ovu drugu vrstu spada vijest da su neke jemenske snage na položaje Huta ispaljivale rakete srbijanske proizvodnje iz hrvatskog višecijevnog raketnog lansera. Sama po sebi, to je zanimljiva crtica iz povijesti propale jugoslavenske vojne indstrije. Oružje proizvedeno u dvjema državama koje su prije tridesetak godina ratovale sada zajedno funkcionira u trećem ratu, na drugom kraju svijeta, među ljudima koji vjerojatno ne bi znali pokazati ni Hrvatsku ni Srbiju na zemljovidu.

Lanser ne zna da je hrvatski. Raketa ne zna da je srbijanska. Jemencu koji stiska okidač svejedno je je li cijev proizvedena u Zagrebu, Karlovcu, Valjevu ili Čačku. Njemu je važno da se projektil uklapa, da leti i da padne tamo gdje mu je šapnuto da treba.

Oružje je, puno prije od nas ljudi, nažalost, prevladalo nacionalne podjele.

Ali Klix je priči dao naslov „Bratstvo po oružju”, i tako od jednog trgovačkog i tehničkog podatka načinio malu obnovu Jugoslavije na jemenskom pijesku. Hrvatski lanser i srbijanska raketa u naslovu više nisu roba koju je netko nekada nekome prodao. Postali su politička braća, dva naroda udružena u zajedničkoj nakani da pucaju na naše jarane Hute.

U tome je sva ljepota naslovničkog inženjerstva. Ne moraš ništa izravno optužiti. Dovoljno je posložiti riječi tako da naivni Bošnja, iliti Naš ciljani čitatelj sam proizvede optužnicu. Toliko o ciljanoj publici najčitanijeg portala. U zemlji s 50% Nebošnjaka. I o marketinškoj usmjerenosti Klixa. Čitaju li ovo iz marketinga srpskih i hrvatskih tvrtki? Nadam se da čitaju.

Naravno da je zanimljivo kako je hrvatski RAK-12 dospio u Jemen. Zanimljivo je i tko je kupio srbijanske rakete, kada su izvezene, preko koje države, s kakvim papirima i jesu li Hrvatska i Srbija uopće znale gdje će njihovi proizvodi završiti. Je li riječ o izravnoj prodaji, preprodaji, starim zalihama, ratnom plijenu ili oružju koje je promijenilo tri vlasnika prije nego što ga je netko snimio mobitelom u pustinji?

Klix ništa od toga ne objašnjava.

Umjesto puta oružja dobivamo nacionalnost oružja. Umjesto istrage dobivamo dosjetku. Umjesto odgovora dobivamo bratstvo.

Kad Toyota završi pod strojnicom neke afričke milicije, nitko razuman ne piše da je Japan ušao u građanski rat. Kad se terorist koristi američkim mobitelom, ne zaključujemo da ga je Steve Jobs poslao u........

© Poskok