Na planini Ozren, i oko Ozrena islamisti su 1992. 1993. i 1994. nekažnjeno ubijali stanovnike Europe. Građane BIH. Domicilno stanovništvo. Oni su bili strani borci a naši su bili domaći borci. Nama je to bio naš rat, ja sam bio Srbin, ili sam bio Bošnjak, ti si bio Hrvat i tukli smo se. A njima je to bio neki drugi rat, kako reče Patković “bio je to prostor džihada od Čečenije do Like, džihad koji dolazi na prag Europe koja neumitno propada, dolazi uzeti tvoje, kao svoje.

Dva rata su interferirala u BiH 90-ih. Jedan u kojem su ratovali narodi Balkana oko svojih nacionalnih ideja, i to kao posljednji narodi Europe koji su došli do te točke, budući da su se zapadna gospoda nešto ranije isklali i naklali u desecima mašala klaonica, a mi čekali u čekaonici ovog ili onog carstva da se vlastite slobode nagledamo.

Drugi rat u BiH bio je dio globalnog rata, džihada, koji se i dalje vodi, a kojeg je Alija na široka vrata uz pomoć NATO-a uveo u BiH. UNPROFOR im je osvjetljavao put, UN im je davao vize, sponzori oružje a SDA imami posljednju pomast i djevice koje su ih neumitno čekale i na našem nebu.

Na........

© Poskok