U Bosni i Hercegovini sve ima svoje ime, ali ne mora imati i svoje tijelo. Isto kao što sve može imati funkciju, ali ne i uporište. Tu se ljudi sjećaju zakona koji nikada nisu doneseni, pozivaju na institucije koje ne postoje, i poštuju autoritete koje im nitko nije izglasao.

Zato nije neobično da se ovdje danas, pred očima cijele javnosti, sudi – zbog nepoštivanja nečega što je Ustavni sud ranije proglasio nevidljivim. I to u nizu svojih odluka nazvavši Visokog predstavnika “institucijom koja za Ustav ne postoji”. I doista nigdje u Ustavu BiH nećete naći sintagmu “Visoki predstavnik”, ali ćete u Kaznenom zakonu, najednom jer je ubačena dekretom, pronaći da se ima kazniti onaj tko ne poštuje odluke “Nevidljivog”.

Tamo lijepo stoji sljedeća fraza, najveća greška Christiana Schmidta, možda najveća glupost njemačke vanjske politike: “Visoki predstavnik” – ta funkcija koja sada, u Kaznenom zakonu BiH, ima kaznenu moć, poziva se na autoritet, traži poštivanje i nameće kaznu – iako zna da je Ustavni sud BiH nekoliko puta presudio da Visoki predstavnik ne postoji u Ustavu Bosne i Hercegovine.

Može li se kazniti Dodik za nepoštivanje Zeca ako je Ustavni sud kazao da nemaju pojma tko je Zec?

I ovo sa Zecom, i Schmidtom, ponavljam, nije ideološka tvrdnja, ni politički stav, to nije želja nijednog lidera ni histerična poruka s........

© Poskok