Možda Izetbegović ove izbore vodi protiv pogrešnog protivnika. Formalno su to Trojka, Denis Bećirović, aktualna vlast, Dodik, Čović, međunarodna zajednica, geopolitika i sve ostalo što se u Bosni i Hercegovini redovito ugura u jedan predizborni govor.

Ali njegov stvarni protivnik mogao bi biti mnogo banalniji.

Ne dobar život. Ni švicarski.

Samo dovoljno normalan da čovjek više ne osjeća potrebu svake četiri godine izići na trg jer mu je netko objasnio da država možda neće dočekati sljedeći petak.

Tu bi mogao počinjati ozbiljniji problem SDA.

Izetbegović je početkom rujna u Sanskom Mostu sijao naravno paniku. Neko sije žito Bakir vazda paniku. Predstojeće izbore nazvao ke „najvažnijim postdejtonskim izborima“, upozorio je na ono što slijedi nakon izbora i poručio da „jedino SDA može spasiti ovu zemlju“. Bezbeli.

Dan ranije u Sarajevu govorio je o raspadanju svjetskog poretka, ugroženosti malih naroda i povijesnim prijetnjama. Žižek za Muslimane.

U Stocu je govorio o neizvjesnosti, nepravdi, siromaštvu i strahu da zemlja ide u pogrešnom smjeru. To su njegove političke ocjene i poruke kojima SDA pokušava mobilizirati birače.

Problem je što društvo kojem se obraća više nije društvo iz 1996. Panic mode više ne pali jarane..

Kad država propada, ali je termin kod zubara u četvrtak

Prosječna neto plaća u BiH u lipnju ove godine iznosila je 1.706 KM, a Agencija za statistiku već je objavila i podatke za srpanj. Potrošnja je dovoljno snažna da je IMF navodi kao jedan od oslonaca gospodarske aktivnosti, premda istodobno upozorava da će rast ove godine biti skromnih 2 posto, a inflacija oko 5,4 posto.

Dakle, nisu Bosna i Hercegovina postale Luksemburg.

Ali nisu više ni one zemlje s početka stoljeća u kojima je zaposlenje jednog člana obitelji bilo događaj usporediv s ukazanjem Gospe.

U ogromnom broju kućanstava rade dvije osobe. Automobil više nije egzotična imovina. Stanovi se kupuju na kredit. Vikendom se pune restorani. Ljeti se ide na more. Dijaspora dodatno amortizira udarce. Mobitel od tisuću eura više nije statusni simbol lokalnog poduzetnika nego predmet koji nosi srednjoškolac.

Sve to........

© Poskok