Prve doze izborne nervoze
ILI: Prvih dvadeset dana ove godine u znaku je zanemarenosti priče o našem evropskom putu i preranog hvatanja zaleta za oktobarske izbore, što može značiti da se sve drugo smatra sporednim pitanjima i temama
Siguran sam da nije malo nas, kojima je palo u oči i zaparalo uši ono što se dešava od početka ove godine – ni slučajno ne biva da neko ozbiljan i autoritativan govori o našem evropskom putu, o tome gdje zapinje, o blokiranim poslovima ili zakonima na čekanju. To samo potvrđuje prognoze o tome da je aktuelnoj vlasti, s jedne, i opoziciji, s druge strane, i važnije i privlačnije hvatanje zaleta (sa pratećim udarcima ispod pasa) za ono što nas čeka 4. oktobra – opšti izbori u ovoj zemlji.
Ako se, samo uslovno, objašnjenje te slike potraži u onome što je januar dosad obilježilo – na globalnom planu trampovsko preoravanje planete poslije Venecuele, američko zijevanje prema Grenlandu i uzburkani Iran, a na domaćem aktuelizacija Južne gasne interkonekcije, s američkom investiono-profitnom mirođijom u tom projektu – itekako su upadljivi preuranjenost izbornom opsesijom i smišljeno tiskanje na marginu mnogo važnijih, krupnijih i težih problema, s kojima deveramo.
Prikači li se ovome ono što, na svoj način, obilježava manje-više dramatične pripreme ponovnih izbora za........
