ILI: Dovoljno je napraviti samo ad hoc inventuru zbivanja u posljednjih desetak februarskih dana pa vidjeti da na javnoj sceni imamo izjave, poteze, postupke i odluke za koje nema boljeg imena od gluposti

Ne postoji nijedan razlog za to da za vlast - ne samo našu, domaću - i neke ljude u politici ne važi izreka (autora ne pamtim): “Jedino je glupost dovoljno hrabra da se predstavlja kao savršenstvo.” Iako se u to, u nesnosno iritirajućem kontinuitetu, decenijama uvjeravamo na bezbroj primjera i uz isto toliko aktera, ipak je, izgleda, trebalo čekati ovaj februar i tekuću krizu u našoj državnoj vlasti, s krajnje neizvjesnim epilogom njenog aktuelnog rasapa, pa ovu izreku iznova aktuelizirati. I s mučninom u želucu, uz prateće tegobe, zaključiti to da našoj vlasti i politici mnogo toga fali, ali se na manjak gluposti ne mogu požaliti.

Niko nema monopol, ni ekskluzivitet na to da mu se u glupost urame izjave, odluke, potezi i, uopšte, način rada, iako prednjače parlamenti na svim nivoima. Ni drugi nisu imuni, ali na višim nivoima se to bolje vidi, jer je medijima i javnosti najprivlačnije. Odgovor na pitanje zašto je tako dokučiv je svima koji, s iole pažnje, prate naše prilike, jer s razlogom strahujemo od toga kada će one, zbog čega i kako kliznuti u neprilike. Na svim nivoima vlasti, efektno potvrđujući da........

© Oslobođenje