ILI: Ozbiljno zapinje s Planom rasta, pa se sve jasnije vidi da, uz blokade, iza toga stoje nesposobnost, neznanje i sklonost iživljavanju iz šupljeg u prazno, kad god se to želi kako-tako objasniti i, što je još gore, opravdati

Prije 50-ak godina, kada sam bio novinar-junoša u Unutrašnjoj rubrici Oslobođenja, pod uredničkom i učiteljskom palicom prvo Mehmeda Halilovića, pa Kemala Kurspahića, plus mentorstvo Đure Kozara, postojala je korisna lekcija za početnike o značaju i funkciji naslova teksta. Onima koji su s njim kuburili, pri ruci je bila jedna ilustracija o tome kako naslov ne treba izgledati i glasila je “Više pažnje raznim pitanjima”. Nikom od nas, početnika, nije trebalo ponavljati ispraznost ovog naslova (pa ga nikad nismo ni napisali), a naročito to da šuplji i frazerski naslovi – do daske obesmišljavaju i uneređuju tekst nad kojim bi se, samo nesretnim slučajem, mogli naći.

Ove sličice iz vremena kratkih novinarskih pantalona sam se sjetio nakon posljednje sjednice Vijeća ministara Bosne i Hercegovine. I to s razlogom. Običaj da se, nakon sjednica, izađe pred novinare, šefica državne vlade Borjana Krišto je, ovog puta, uobličila u performans, za koji bi joj, mislim, bolje bilo da ga je izbjegla. Jer, nakon što su na sjednici opet sramno ignorisana dva pravosudna zakona i pregovarač (kao da ih se to ne........

© Oslobođenje