Šta tu ima da se slavi, upitao ga je Zdravko Ponoš i dodao: Nesrećna je zemlja u kojoj stotine hiljada ljudi na protestima traže pravdu. Nesrećna je zemlja u kojoj hiljade policajaca razbijaju proteste. Nesrećna je zemlja sa predsjednikom koji proslavlja njenu nesreću

Znali smo, to jest rekao nam je Aleksandar Vučić, da Srbija živi svoje zlatno doba, da je ekonomski tigar, najbrže rastuća privreda u Evropi, da on - kud god krene - uživa u vlastitim rezultatima, ako se vozi cestom, on ju je sagradio, ako putuje vozom, prugu je (lično) trasirao, no valjda iz skromnosti do sada nam nije otkrio da je vidovit. A ispostavilo se da jeste i to u razmjerama na kojima bi mu pozavidjele sve vidovite Džemile ovog svijeta: predsjedniku Srbije je uspjelo da u tančine, gotovo u minut predvidi epilog velikog subotnjeg okupljanja u Beogradu: “Biće nasilje. Po našoj procjeni, od 15 do 21 do 15 do 22 očekujte početak nasilja, ali spremni smo”, kazao je Vučić i nije omanuo. Bilo je nasilja, počelo je u predsjednički precizirano vrijeme, kordoni policije i žandarmerije demonstrirali su silu, vjerujući svome vođi da studenti spremaju nasilje jer žele srušiti državu. A krunski dokaz - prepoznao je predsjednik - bila je objava na kraju protesta: “Imate zeleno svetlo”! Te tri riječi, koje je samo Vučić razumio kao atak na Srbiju, pokrenule su represiju čiji je rezultat 77 privedenih građana, od kojih je 29 zadržano u pritvoru. Tužilaštvo je izbrojalo 48 povrijeđenih policajaca - svi pod punom ratnom spremom i sa štitovima - i priznalo da je dvoje građana zatražilo pomoć u urgentnom centru. No, gotovo sve redakcije koje su izvještavale sa protesta pišu o policijskim napadima na svoje kolege, pendrecima, kundacima, nogama, i traže očitovanja vlasti koja nije štedjela na biber-spreju. Suzavca je bilo na izvoz, valjalo se suprotstaviti opasno lijepim djevojkama,........

© Oslobođenje