Trebaju li BiH mediji ili megafoni?
Milorad Dodik je toliko podredio RTRS sebi da ovaj entitetski emiter bez trunke profesionalizma provodi odmazdu nad njegovim političkim neistomišljenicima, čak i zbog toga što su se drznuli da nastupe u mediju iz Federacije
Ovo je vrijeme kad, nekako s proljeća, krenu obilježavanja tužnih godišnjica, sjećanja na zločine i ratne masakre koja nas uvijek i iznova transferiraju u ono doba za koje volimo reći - nikom se i nikad ne ponovilo. No, ponavlja se i prijeti, pa se cijeli svijet bacio na analiziranje kuda to moderna planeta srlja. Mi smo pak posljednjih dana obilježili i dva medijska jubileja koja nam - htjeli mi to ili ne - zorno slikaju gdje smo, kakvi smo i šta ustvari želimo od društva u čijem stvaranju (sa)učestvujemo.
Mediacentar Sarajevo slavi 30. rođendan. Boro Kontić, direktor i osnivač, podsjetio nas je da je ova kuća nastala u okviru Fonda otvoreno društvo, iz potrebe da se premosti ratni prekid u obrazovanju novinara. Tokom rata, naime, nastalo je na stotine novih radio i TV stanica, pojavilo se puno novih lica, još više ratne propagande, a Otvoreno društvo, koje je već pomagalo medije u Bosni i Hercegovini, tražilo je način da - osim direktne novčane pomoći - uloži u projekat koji će imati dugoročne efekte. Tako je nastala radio-televizijska škola Mediacentra i BBC-ja iz Londona, koju je u sedam godina prošlo skoro 200 mladih novinara, a paralelno je razvijana jedinstvena baza podataka, koja se pretvorila u Infobiro - online arhivu bosanskohercegovačkih novina, sa više od milion i po tekstova, od prvih primjeraka Jukićevog Bosanskog prijatelja iz 1850. do dnevnih i sedmičnih novina. Ovo su najvažnije aktivnosti i 30 godina kasnije, naglašava Kontić, koji - kada poredi vrijeme nekad i sad - ističe........
© Oslobođenje
