Duže od decenije, Dodik Putinu služi kao crvena krpa kojom s vremena na vrijeme mahne prijeteći, a onda istom krpom obriše mulj. Tako je bilo i s pokušajem državnog udara u Crnoj Gori, podgrijavanjem krize u Makedoniji, tako je svako malo u BiH

Prošlog ponedjeljka u podcastu “Direktno” razgovarala sam sa Elmedinom Dinom Konakovićem, ministrom vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, predsjednikom Naroda i pravde i neformalnim liderom trojke. U očima i objedima Milorada Dodika, Konaković je najkrivlji što je on danas planetarno poznati secesionista, agresor na dejtonski ustavni mir i poredak, da ne kažem prokazana seoska varalica koja je za svoj o(p)stanak na vlasti spremna i rat započeti. No, iako je Dodik nezaobilazna tema posljednjih mjeseci, povod za Konakovićevo gostovanje bio je formiranje novog Vijeća ministara, jer je trojka - NiP, Naša stranka i SDP - dosljedna u odluci da sa prvostepeno osuđenim nasilnikom na zakone u našoj zemlji nema o čemu ni razgovarati ni pregovarati, a opoziciona trojka iz Republike Srpske - SDS, PDP i Lista za pravdu i red - riješena da istraje na evropskom putu BiH zarad napretka i progresa svih ljudi koji žive ovdje. Ispostavilo se, u međuvremenu, da bahatost toliko kipi u Dodiku da je, ne obazirući se ni na upozorenja prvih suradnika, pod prijetnjom primjene sile iz manjeg bh. entiteta p(r)otjerao njemačku ministricu za Evropu i klimu Annu Lührmann, a srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, braneći neodbranjivo, udario po Konakoviću.

Elokventan i aktualan sugovornik, naš je državni ministar objasnio zašto od Vučića očekuje konkretan odgovor na pitanje da li je zaista bjegunac od bh. pravosuđa imao zeleno svjetlo Beograda, kojim se hvalio naređujući upotrebu sile protiv njemačke ministrice, ali je i politički racionalizirao kompletnu situaciju: Konaković je, naime, podsjetio da su u trenutku eskalacije skandala, u Banjoj Luci bili Ivica Dačić i Aleksandar Vulin, srbijanski........

© Oslobođenje