Kako smo dospjeli do ovog užasa, sve busajući se u gradska prsa evropske top turističke destinacije? Opozicija likuje optužujući nesposobnu vlast, vlast se brani aferimima onih bivših, pa i jedni i drugi krive građane

Crveni taxi: U ovom času nemamo vozila, probajte kasnije! Sarajevotaxi: Žao mi je, pozovite kasnije! Samir i Emir: Sad stvarno niko nije slobodan, zovite malo poslije! I tako pet-šest krugova. Broj taxi vozila nije umanjen, a ni broj turista nije baš toliko povećan, ali je Sarajevo u svom centralnom dijelu postalo nepodnošljivo za vozače: prometna je najčešće tek jedna traka, kolone su nepregledne, zastoji nikog ne ostavljaju ravnodušnim, vožnje traju i traju i naprosto su neisplative. Obala Kulina bana mjesecima je podsjećala na doba onog čije ime nosi, mada nije bilo topota konja, oblaci prašine uz Miljacku pratili su višegodišnji razvoj gradske saobraćajnice. Ispostavilo se da su radovi navodno rezultat prošlogodišnjih grešaka koje se - eto - ispravljaju, a duž tramvajske pruge problemi rastu geometrijskom progresijom.

Od Čaršije do Vječne vatre usko grlo je još uže. Vozila mile radnim danom, a svakog vikenda imamo izložbu građevinskih mašina. Radnika ni za lijeka. Od džume do ponedjeljka neradna nedjelja. No, zato kad osvane početak nove sedmice, slijede i nova iznenađenja: dobro jutro, gospođo, samo da znate, danas neće biti vode, ljubazan je poslovođa. Frizerica u šoku: Pa što ne rekoste u petak kad ste pošli? Možemo vam nasuti kantu, samilosno će on. Kante i kante vlasnici radnji su svakodnevno sasipali pokušavajući da koliko-toliko obuzdaju prodor prašine u svoje lokale, gotovo su i navikli da........

© Oslobođenje