Zapad poziva Iran za pregovarački stol i diplomaciju, a istovremeno ga je unilateralnim vojnim intervencijama i bombardiranjem, a prethodno i rigidnim sankcijama od toga udaljio

Slično kao i sama ljudska povijest, i intervencionizam se ponavlja, prvo kao tragedija i drugo kao farsa. S početkom novog milenija američka vanjska politika intenzivirala je preventivne udare na zemlje koje su okarakterizirane kao neprijatelji, vodeći unilateralne vojne akcije pod egidom borbe protiv terorizma i širenja demokracija. I, s nužnim odmakom vremena, ispostavilo se da se intervencionizam pokazao kao gotovo posve promašen i u mnogim aspektima tragičan za domicilne populacije. Rat u Afganistanu koji se vodio pod nazivom Trajna sloboda, imao je dijelom legitiman vojni cilj, svrgavanja talibanskog režima koji je bio kreator tragičnog napada 9/11, ali nakon 20 godina SAD su se povukle iz Afganistana ostavivši zemlju u rukama Talibana, čiji je imidž vješto ispeglan. Iako, primjerice, ženama brane srednje i visoko obrazovanje, negiraju im pristup tržištu rada i sudjelovanje u javnom životu, talibanski režim je sada faktično prihvatljiv za zapadne saveznike iako ne posjeduju međunarodni legitimitet.

Suvremeni Afganistan je obilježen slabim institucijama u kojima nema inkluzivne vlade – žene i etničke manjine isključene su iz političkog života – infrastruktura i socijalni sektor su ruinirani, ljudska prava limitirana, a preko 23 milijuna ljudi - više od polovice od ukupnog broja........

© Oslobođenje