Njegov govor nije bila samo kritika ili, pak, žalopojka o stanju demokracije u Europi, već programski govor čiji je cilj bio destabilizacija europske političke vrhuške

Minhenska sigurnosna konferencija (MSC), šezdeset i prva po redu, završila je doslovno u suzama: emocije su bile prejake za Christopha Heusgena, predsjedavajućeg prestižne konferencije, koji je tužno konstatirao kako stvari naprosto nisu više kao nekada. Potaknut revolucionarnim govorom JD Vancea, američkog potpredsjednika, Heusgen je jedva izustio kako su zajedničke vrijednosti i načela europske sigurnosti duboko ugrožene i onda se taj njemački diplomata naprosto slomio, promumljao poneki neartikulirani slog, pognuo glavu i tiho zaplakao. Napustivši podij, najbliže suradnice su mu udijelile nježni zagrljaj koji je, čini se, makar prividno smirio raznježenog njemačkog diplomatu.

Govor američkog potpredsjednika Vancea od nepunih dvadeset minuta jedne je rasplakao, druge temeljno uznemirio, a treće oduševio. Govor četrdesetogodišnjeg potpredsjednika bio je sve samo ne konvencionalan, ali ipak daleko od dramatičnosti s kojom ga je šira javnost većinom popratila: nakon par uvodnih retoričkih figura, Vance je lakonski istaknuo da se na prestižnoj konferenciji raspravlja o vanjskim ugrozama europske i svjetske sigurnosti, a da je pravi problem što se prijetnja nalazi iznutra, dakle u srži same Europe.

Narugao se Vance, poprilično brutalno, samoj Europskoj........

© Oslobođenje