Stevandić je, kao i njegov politički otac (kojeg će, kao svaki pošteni sin, pojesti), uvjeren da je Srbin u svakoj kili mesa i da su svi koji su sa druge strane domaći izdajnici i strani plaćenici

Nije Dodiku teško zato što ga sa svih strana gone kao ranjenog medvjeda koji je poklao sve ovce u selu. Nije mu teško ni zato što se hladi topla prijateljska ruka Aleksandra Vučića. Niti mu je teško zato što popušta i posljednja linija unutrašnje obrane koja je podignuta na ne tako kvalitetnoj hrvatskoj cigli. Nije Dodiku teško ni zato što mu se svaka uludo bačena marka u strane lobiste poput krampa vraća u glavu. Dodiku je zapravo teško zato što mu široka poslovna leđa i nešto uži politički obraz čuva Nenad Stevandić.

Dodik obično zna sve ili bar odlično sluti - a to je u politici često, ako ne i uvijek, jedno te isto - ali ni on ne zna šta Stevandić drži u rukama kojima pridržava njegova leđa: adrenalin ili nož. Predsjedniku Narodne skupštine Republike Srpske etika nalaže da postupi onako kako je najbolje........

© Oslobođenje