Ruski predsjednik može Dodiku ponuditi utočište i zaštitu, ali ga ne može izbaviti iz političke prošlosti u koju je vraćen, niti utjecati na eventualno raspisivanje Interpolove potjernice

U terminu kad, otprilike, dovršavam pisanje ove kolumne, u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine počeće novi “veliki dan” za našu zemlju – dogovor nove koalicije o preuzimanju vlasti na državnom nivou. Iako su, kako se tvrdi, mnoge stvari već usaglašene, o nekim pitanjima, poput, recimo, Izbornog zakona, odlučivaće se na klizavom terenu, pa je nemoguće unaprijed zaključivati šta će zaista donijeti taj “veliki dan”, kako ga je definisao Predrag Kojović. Sigurno je jedino da u tom društvu neće biti Milorada Dodika, niti ikoga od ljudi iz njegove stranke.

Obilježen kao čovjek koji “koči državu”, Dodik je sam sebe isključio iz bilo kakvog političkog partnerstva koje odlučuje kako o njenoj sadašnjosti, tako i o njenoj budućnosti. Povjerenici Dodikove secesionističke politike biće zamijenjeni ljudima iz opozicije u Republici Srpskoj, koja se polako konsoliduje, ne želi da plaća njegove račune i otkazuje mu poslušnost. Nekih davnih godina, tada moćna Madeleine Albright prepoznala je u Dodiku političara koji predstavlja “dašak novog, svježeg vjetra na Balkanu”, ali je njen favorit, došavši na vlast, izdao socijaldemokratu u sebi, uzjahao konja velikosrpskog nacionalizma i krenuo da po svaku cijenu ruši vlastitu državu, da bi na........

© Oslobođenje