Da je profesionalni nogomet mnogo više od igre, znaju i vrapci na grani. Nogomet je i veliki biznis, tu se vrti ogroman novac. Vrhunski nogomet ima i veliku upotrebnu vrijednost u politici, koja se debelo upliće u najpopularniji sport. Zahvaljujući uspjesima svoje reprezentacije, susjedna Hrvatska je od nogometa napravila državni brend. Naravno, hrvatski nogomet je postao bastion HDZ-a, a zakonomjerno i gnijezdo nacionalizma, pa hrvatsku reprezentaciju, metaforički rečeno, predvodi Marko Perković Thompson.

Usput rečeno, nacionalizam je bio jedan od razlog što se Georgeu Orwellu sprega politike i nogometa nije nimalo dopadala. On se u eseju “Sportski duh” okomio na međunarodna sportska natjecanja, opisujući ih kao “rat bez pucanja”. Orwell je smatrao da vrhunski sport nema nikakve veze sa fer-igrom ili razvijanjem prijateljstva, već je vođen čistim nacionalizmom, ljubomorom i sadističkim užitkom u gledanju nasilja.

Učinio je to pod utiskom zbivanja prilikom gostovanja moskovskog Dinama u Engleskoj, neposredno po završetku Drugog svjetskog rata. Turneja sovjetskog kluba organizovana je u sklopu proslave završetka rata i učvršćivanja prijateljstva među ratnim saveznicima. Trinaestog novembra 1945. godine u Londonu je odigrana istorijska utakmica, kada su se na stadionu........

© Oslobođenje