Onih vrelih andaluzijskih dana 1936. požar građanskog rata već je buktio Španjolskom. Progonjen od falangističke desnice, njen najslavniji pjesnik Frederico Garcia Lorca skrivao se u kući svog mladog prijatelja, takođe pjesnika. Ali, neko je, izgleda, odao Lorcu. Njegovi goniči su ga 19. avgusta te godine, koji će postati datum pjesnikove smrti, pronašli i vezanog automobilom poveli na gubilište. U suton je posljednji put vidio andaluzijska polja maslina. Zaustavili su se na periferiji jednog sela u blizini Granade, gdje su ga fašistički vojnici strijeljali pod svjetlima automobila, kraj seoskog potoka. Imao je 38 godina. Lorcin grob nikada nije pronađen.

Čitajte kolumne Gojka Berića:

Iako sin imućnog veleposjednika iz sela Fuente Vaqueros pored Granade, Lorca je bio socijalista i ljevičar. Studirao je pravo i književnost u Madridu, putovao svijetom i bio prijatelj sa nizom značajnih ljudi, među kojima i sa slikarom Salvadorom Dalijem i pjesnikom Pablom Nerudom. Lorcine pjesme i drame prevedene su na desetine jezika. Bio je toliko popularan da je samo njegovo ime činilo putovnicu koja je važila u cijelom svijetu. Pjesnik besmrtne zbirke “Ciganski romancero” obožavao je andaluzijske Cigane, u čijim je vjerovanjima, moralu i običajima otkrivao ideal ljudskosti. Njegova drama “Krvava svadba” smatra se jednim od najvažnijih djela svjetskog........

© Oslobođenje