Živeći bez države
Isti kukavički mentalitet povezuje svijet koji je sedam godina okretao glavu od ilegalnog “dječijeg vrtića” u Brčkom, a koji na drugoj strani demonstrira agresivnu odanost Vučiću i Dodiku
Shvatite ovo kako hoćete, ali mene je više porazilo otkriće dječije “kuće užasa” u distriktu Brčko, nego što me je ohrabrilo suđenje i presuda Miloradu Dodiku. Zato što brčanski slučaj na bolan način pokazuje u kakvoj i kolikoj društvenoj kaljuži živimo, dok prvostepena presuda Suda BiH, kojom je Dodik osuđen na godinu zatvora i šestogodišnju zabranu vršenja političkih funkcija, ne predstavlja ozbiljan dokaz da je država počela da radi svoj posao. Ni neko plemensko vijeće sa sjedištem u Banjoj Luci ne bi ga moglo osloboditi optužbe, jer je kršio i krši Dejtonski sporazum, ali je presuda o kojoj je riječ sročena tako da, s jedne strane, umiri bošnjačku javnost, a s druge, da Dodika ipak zaboli glava.
I nije baš da je i vuk sit i sve ovce na broju, ali hoće li na dobitku biti država ili Dodik, o tome će se moći suditi tek nakon izricanja pravosnažne presude. Ali i ova prvostepena ga je učinila još radikalnijim. Izjavio je da se neće žaliti na presudu i da će nastaviti da radi sve što je naumio. Pišem ovu kolumnu dok Dodik upravo obavlja nove radove na razgrađivanju vlastite države – mijenja Ustav RS-a i ukida Vijeće naroda, a umjesto Sarajeva promovira Banju Luku kao glavni grad tog entiteta. I onda velikodušno ostavlja svakom od nas na volju da živi ili ne živi u takvoj Bosni i Hercegovini.
Nije da Dodik ne zna kako je sve to u suprotnosti sa Ustavom i zakonima zemlje i da su njegove šanse, što se toga tiče, nikakve, ali ne odustaje. Stigla ga je........
© Oslobođenje
