Moj heroj se razbolio, ali svaki heroj ima svog Superheroja.

Draga doktorice B..., hvala vam što čuvate i liječite moju mamu. Zahvaljujući Vama, moja mama će pobijediti rak i uskoro ozdraviti! Zbog toga Vas mnogo volim.

Uz šareni, prelijepi crtež doktorice, sa plaštom vile čarobnice, očaravajućim osmijehom i bijelim mantilom, stoji ispisano na zidu jedne ordinacije na Onkologiji KCUS-a. Sjedim, čekam da ta doktorica, koja je i moj Superheroj, pregleda nalaze koje sam pripremila za kontrolu, gledam crtež i čitam, rečenicu po rečenicu, riječ po riječ, slovo po slovo i pred očima lete slike prvih dana, sedmica, mjeseci nakon dijagnoze, operacije, terapija. Tijelo počinje da se grči od preživljenog, od onoga što je ostalo iza nas, ali tragovi su još tu, živi, opipljivi. Suze koje vraćam nazad stežu grlo, gubim dah, ruke se znoje.........

© Oslobođenje