Metke čuju samo oni u čija tijela se svakodnevno ispaljuju, čija tijela su izrešetana nemogućnostima, neimanjem, nehtijenjem, politikama, nezainteresovanošću, dokazivanjima, ličnim interesima...

Bila sam djevojčica u ratnom Sarajevu kada sam na prvim stranama Oslobođenja pročitala vijest o velikom, nevjerovatnom uspjehu sarajevskih ortopeda. Poslije prvih nekoliko mjeseci rata nestalo je fiksatora, nabavka nije bila moguća, gorjelo je sve, pucalo, opsada je uzimala svoj danak. Naši doktori specijalisti za ortopedsku hirurgiju i traumatologiju prim. dr. Šukrija Đozić i prim. dr. Raib Salihefendić su došli na ideju da naprave svoju modifikaciju vanjskih fiksatora i zajedno sa dipl. ing. mašinstva Enesom Baralićem, direktorom jednog pogona u Energoinvestu, napravili fiksator koji je dobio naziv sarajevski ratni fiksator (Sarafix). Zahvaljujući njihovoj pameti, sposobnosti, želji, spašene su desetine nogu i ruku povrijeđenih Sarajlija. Suvišno je i pisati koliko sam se ponosnom osjetila što pripadam tom vremenu, tom narodu za koji ne postoji nemoguće.........

© Oslobođenje