Nije da ne bismo voljeli otputovati sa porodicom, priuštiti i onima koji ostaju i nama koji dolazimo uspomene, sjećanja

Znate li šta se desilo kada je preminula prva osoba sa liste čekanja na lijek? Ništa. Desila se tišina. Ista ona koja nas kao teški, tamni ogrtač obavija i danas. Kada je preminula i druga, treća, četvrta, stota, petstota osoba sa liste čekanja ništa se nije dogodilo.

“Svakako bi umrla.” “Bila je svakako teško bolesna.” “Ma ništa joj ne bi pomoglo.” “Pojede je rak preko noći.” Samo su neki od komentara na vijest o smrti osoba sa liste čekanja. Istinsku, duboku, razarajuću bol osjete samo oni s kojima si dijelio krov, ona koja te je rađala i oni koje si rađala. Ali, njihov vrisak je bezglasan. Nečujan. Nijem. Njihov vrisak ne čuje niko, baš kao što ne čuje desetine, stotine, hiljade molbi da se bolesnima obezbijedi liječenje. Iako broj oboljelih od karcinoma raste........

© Oslobođenje