I ne, nisam ja povrijeđena ili ljuta zbog odluke o pomoći teško bolesnim uposlenicima javnih ustanova. Ja sam povrijeđena i ljuta što ta odluka nije obavezujuća za sve

Kod nas je svakog čuda tri dana dosta, pa se ponekad zapitam i čemu i kome svakoga petka pokušavam objasniti u kakvom stanju žive i (ne) liječe se onkološki pacijenti. Prije skoro godinu sam napisala da svi zaposleni u javnim ustanovama i nekim privatnim kompanijama kada se razbole imaju pravo, svake godine, na tri prosječne plaće u Federaciji BiH za liječenje, mimo jednokratnih pomoći od sindikata.

Takva je odluka na snazi godinama unazad. Nekoliko puta je već Vlada FBiH tu odluku produžavala. Neko danas izvuče tu odluku i ljudi se počnu iščuđavati, ljutiti, komentarisati, prijetiti. Već danas ta odluka je pala u drugi plan, jer je od odrona stijene na putu prema Foči poginula mlada doktorica vozeći se u automobilu sa svojim ocem. Danas se tome čudimo svi, a zaboravljamo mladića koji je skoro na istom mjestu, na isti način izgubio život prije samo dvije godine. I tada smo isto bili ljuti, nasekirani, spremni na revoluciju. Baš kao što smo bili spremni........

© Oslobođenje