Svakih tri ili šest mjeseci onkološki pacijenti idu na kontrole. I tako godinama. Za tu, onkološku kontrolu potrebno je pripremiti nekoliko nalaza kako bi ordinirajući doktor mogao nastaviti, promijeniti, dozirati terapiju, koja se također prima godinama. Čak i na “urednim” nalazima, onkolog vrlo često primijeti nešto što se pokušalo sakriti, prikriti, prevariti i reaguje. Odmah. Ništa se ne prepušta slučaju. I vrlo često, odnosno skoro uvijek se pažnja usmjerava na stres koji je nepotvrđeni i nedokazani okidač za brojne zdravstvene probleme, pa i komplikacije tokom liječenja. Ukoliko nije napisano na nalazu, onda je sigurno usmeno skrenuta pažnja na tog savremenog ubicu. Međutim, kako ga se kloniti, skloniti se, udaljiti, ignorisati i razmišljati o drveću i cvijeću? Kako, kada svaki korak, svaka minuta, skoro svaka osoba donose stres?

Čim izađeš od onkologa, odlaziš u dnevnu bolnicu po terapiju. Dočeka vas spisak nedostajućih lijekova. Automatski vam se pale svi radari i antene u glavi,........

© Oslobođenje