Niko se više neće usuditi olakšati nam i donijeti neki lijek iz inostranstva, ovim činom smo bodljikavom žicom zatvoreni u logor iz kojeg će rijetki izaći živi

Grlo, jezik, mozak, um i razum su mi utrnuli pričajući kako Vlada FBiH krši zakon posljednjih 20 godina kada su onkološki pacijenti u pitanju. I znate li šta se desilo vladajućima zbog toga? Ništa! Niko ih ne poziva na odgovornost, niko ih ne kažnjava, niko ih ne istražuje, ne privodi i ne hapsi. Ma niko ih ništa i ne pita. Valjda, ljudski životi nisu baš toliko važni da bi se neko sada time bavio. Jer, realno, mi sa karcinomom i nismo više ljudi, mi smo smrtno bolesni, umirući pacijenti koji samo proizvode trošak. Što bi ikome bili važni i što bi se iko zapitao kako živimo, odnosno preživljavamo, tačnije lagano umiremo? A, lagano umiremo zato što nemamo lijekova. Ko može i kada može, kupuje ih.

Skupi su. Duplo ili........

© Oslobođenje