U poplavi neljudskosti, neempatije, nerazmišljanja o drugome, ova situacija i ove dvije žene, majke, onkološke pacijentice, vraćaju nadu u ljudskost i čistu, ljudsku dušu

Često govorim, a nedavno sam i napisala kako su prijateljstva stečena u bolničkim sobama i bolničkim hodnicima jača od korijena svakog bora i jele, svake breze i bukve, svakog drveta koje na obroncima Bjelašnice, Treskavice, Čvrsnice odolijeva i zimi, i kiši, i suncu i vjetru, i mećavi, i ledu. I stoji uspravno. Gordo. Ponosno. Prkosno. Čvrsto. Zna saviti grane pod teretom, zna se zaljuljati, zna se poviti, ali uvijek pronađe način da se uspravi i vine u visine.

“Kako znati da ti je neko prijatelj i podrška? Meni je to moja Alma Huko-Šehić. Jedna slika vrijedi više od hiljadu riječi. Ovo je slika iz mog Inboxa. Poruka koju sam dobila netom prije nego sam jučer stigla na KCUS, gdje mi rekoše da nema moje terapije. Alma je saznala prije mene, pa da se ja ne bih nasekirala, poslala mi je ovu poruku. Alma je platila terapiju, odvojila od svoje djece, otišla u drugu državu da obezbijedi neophodne tablete. Alma je........

© Oslobođenje