Na listi smrti ostaju hiljade ljudi, onkološki bolesnici su bačeni lavovima: na jednoj strani tribine su oni koji nas vole, a na drugoj navijaju oni kojima smo, ionako, teret

Koji cirkus mi živimo. Sve nam je potaman. Šatori, reklame, sjaj, svjetla, muzika, zabave, pjesma, slikanja, večere, susreti, postavljanja na funkcije, smjene, zamjene, ludilo... Je l’ Bakir ili Dino, je l’ Čović ili Dodik, Novalić ili Neka, je l’ Gavrankapetanović ili Pilav ili su svi zajedno, je l’ teže poslodavcima ili radnicima... Čime se sve ispiraju mozgovi ljudima, to je nevjerovatno. To više nije normalno. Isto kao što je nestvarno koliko se naš narod čudi činjenici da je prugu u Jablanici, koja je srušena u naletu vodene bujice početkom oktobra, napravila, naravno humanitarno, bez pare i dinara Kompanija Cengiz Insaat Sanayi ve Ticaret. Pa naša država sva počiva na humanizmu, a na renesansu ćemo još pričekati. Ustvari, samo rijetki će i dočekati, bar sudeći po svim budžetima prethodnih godina, ali i ovom koji je prije dva dana, po hitnom postupku, usvojio Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH za 2025. Lista za odstrel i dalje ostaje, na listi smrti ostaju hiljade ljudi.........

© Oslobođenje