Bolesni ljudi su velikom broju poslodavaca teret i samo čekaju i traže način da ih se riješe

Kada karcinom uđe, ušunja se, uvuče u porodicu, sve se izvrne naglavačke. Ništa više ne bude isto, niti normalno, niti se išta planira, niti se išta živi. Samo svi čekaju da kako je došla, prokleta bolest i ode i nikada se više ne vrati. Ali, između iščekivanja i očekivanja ozdravljenja, što traje u najboljem slučaju oko 10 godina, nižu se noći i noći nada, strahova, zebnje, molitve... Nižu se želja i nada, pobjede i porazi, dani i onakvi i ovakvi. Niže se borba za sve što u svim zemljama svijeta onkološki pacijent ima na raspolaganju, što se podrazumijeva, za što i ne pita nikoga, ne pokuca ni na jedna vrata, a kod nas je jedva ostvarivo. Pored borbe sa karcinomom, oboljeli su primorani........

© Oslobođenje