Svakog maja na središnjem gradskom trgu, na nekoliko koraka od mjesta gdje junakinja ove priče sama muči svoju muku, izložbeni panoi domicilno stanovništvo podsjećaju da proces nestalih u Brčkom nije završen

Noć prije komemoracije Šuhra Ahmetović nije oka sklopila. Potresena, došla je dva sata ranije na prošlogodišnje obilježavanje zločina u brčanskom središtu zanatlija.

Sjela je na klupu. U parku nadomak hotela Posavina. Osamljena. Već u poznim godinama svaka joj je podrška važna. Bio bi suprug uz nju. No, već se neko vrijeme muči sa zdravljem. Šuhra razumije da je to prvi događaj u tri decenije koji se održava u znak sjećanja na ubistvo njenog brata. Mnogo joj znači. Naviru joj uspomene na Hajrudina. Sve vrijeme misli na njega.

Inicijativa je potekla od Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK), sarajevske nevladine organizacije udaljene nešto više od dvije stotine kilometara od njenog mjesta. Cilj je obilježiti mjesto zločina. Postaviti spomen-ploču. Zna da takvo nešto u gradu u kojem obitava neće ići glatko. Treba imati sabura. Članovi porodica ubijenih nikada nisu ostavili cvijeće u znak pamćenja zločina. Dobar je ovo početak. Bar da se ruže........

© Oslobođenje