SDS ili paradoks sudbine
Tvrdnja da braneći sebe, brani Republiku Srpsku, koju Milorad Dodik uporno ponavlja, na svaki je način besmislena. A SDS je jedina realna politička snaga iznutra koja može to jasno i glasno reći te spriječiti ovo ludovanje i normalizaciju takvog narativa u Republici Srpskoj
U momentu kad kupe ovaj praznični broj Oslobođenja, novine čija većina čitatelja doživljava 1. mart Danom nezavisnosti, isti ti čitatelji će s izvjesnom strepnjom prelistavati, a potom i čitati praznični trobroj. Zašto će tome biti tako ne treba posebno govoriti, budući da je presuda Miloradu Dodiku, sa svim njenim reperkusijama, uključujući hitni dolazak Aleksandra Vučića u Banju Luku, gurnula zemlju, koja je, ionako, konstantno u stanju latentnog sukoba i nervoze, najbliže što je tom potencijalnom sukobu ikada prišla, od okončanja rata naovamo.
I bit će raznih tekstova i analiza različitih autora, ali o istoj temi, no što god da naši autori napisali i kakav god ti tekstovi ostavili utisak na čitatelje, sasvim sigurno neće moći izbrisati osjećaj nemira koji ih proganja. Sličnog........
© Oslobođenje
