Da od tolikog broja ljudi baš nijedan nije zavikao, ni zaustavio ubojicu je poražavajuće. I možemo mi tražiti racionalna objašnjenja u logičnom strahu za vlastiti život ispred naoružanog čovjeka, ali ovo okretanje glave koje se odvilo neku večer samo pokazuje do koje mjere je dobrom dijelu društva ubijena ljudskost

Točno u vrijeme kad je ubijena Aldina Jahić, prelazio sam novi most prema Sjevernom logoru u Mostaru i doista osjetio nešto zastrašujuće u zraku, uporno tražeći izvor nelagode i potpuno nesvjestan onoga što se upravo dogodilo u neposrednoj blizini. Kad sam pak nakon svega pročitao službeni policijski izvještaj, stalno mi se u glavu vraćala scena bespomoćnog bića koje u wc-u javnog objekta čeka vlastitu smrt, koju je možda mogla izbjeći da je manje vjerovala u ljude.

Jer svugdje naokolo Željezničke stanice je divljina, šikara, tu su i ruševine u Sjevernom logoru, bio je već mrak i Aldina je zapravo svugdje imala veće šanse, od one opcije, vjerovanja u ljude koje je izabrala. Znam da je lako biti pametan naknadno i........

© Oslobođenje