Ključna teza Oručevića, Islamske zajednice i bošnjačke politike koja se buni protiv završetka HNK-a je prvo nedosljedna, a potom i nelogična. Jer se kaže, ok neka bude HNK, ali dajte nam onda Mevlanu, odnosno neku vrstu interkulturnog centra, u što je formalno evoluirala izvorna ideja o islamskom centru

Ono što se proteklog tjedna dogodilo u mostarskoj javnosti, a inicirano je intervjuom nekadašnjeg gradonačelnika Safeta Oručevića na Face TV-u, vezano uz izgradnju zgrade Hrvatskog narodnog kazališta i nemogućnost izgradnje tzv. Mevlane na kojoj inzistira Islamska zajednica, momentalno je zapalilo javnost u gradu i otpočelo još jedan ciklus simboličkog rata oko Mostara. S tim da je Oručević između redova najavio kako sukob i ne mora ostati samo simbolički, a na sve skupa je najžešće reagirao predsjednik Hrvatske republikanske stranke Slaven Raguž, dok je Dragan Čović čitavu situaciju skoro pa iskulirao, a gradonačelnik Mario Kordić je otvoreno priznao kako je na rubu živaca.

I istina je da se ovdje za objašnjenje situacije može izvući naslov legendarne pjesme Riblje čorbe, “Na zapadu ništa novo, na istoku stare priče”, ali s obzirom na zapaljivost situacije, ne treba preko svega olako prijeći.

I stoga nam se za početak valja vratiti na genezu problema, a ona, kao i svi problemi današnjeg Mostara, vuče korijen iz rata i njegovog ishoda.

Činjenica je, jasna svakome tko želi vidjeti, da su Bošnjaci u Mostaru frustrirani i da se osjećaju zakinuti. To je evidentno većinsko raspoloženje u tom narodu. I ono vuče korijen iz činjenice da su bili najveće žrtve rata, da su doživjeli etničko čišćenje iz zapadnog dijela grada, da su mnogi od njih prošli kroz logore i da je ne mali broj ljudi koji se inicijalno pokušao vratiti u taj dio grada ubijen po povratku. Ovo su sve činjenice, koje im Hrvati u Mostaru javno u pravilu ne priznaju, dok je privatno situacija ipak drugačija, ali je isto tako jasno kako hrvatska politika o svemu tome ne želi razgovarati. I jasno je kako to dodatno frustrira ljude. Dodamo li na to također neospornu činjenicu da su danas Hrvati u Mostaru većina stanovništva, što nikad prije nije bio slučaj i da je zapadni dio grada u punom smislu riječi simbolički i vizualno kroatiziran, frustraciji se pridružuje i ogorčenost.

Do ovog momenta nalazimo se na terenu jasnih činjenica koje nitko ne može osporiti. Međutim, kad s činjenica pređemo na polje........

© Oslobođenje