Između onoga što su demonstrirali njih dvojica i Macronovog srdačnog susreta s Aleksandrom Vučićem prije nekoliko dana, kao i između toga i ugodnog ćaskanja Marte Kos s tim istim Vučićem, također od neki dan, nema ama baš nikakve razlike

Ovaj tekst ću početi s pitalicom: Što preostaje malim zemljama, poput Bosne i Hercegovine, koje nisu niti gospodarski, niti vojno snažne, niti su geopolitički pretjerano bitne, a niti imaju čime, zapravo, trgovati u međunarodnoj diplomaciji? Ostaju im samo principijelnost, poštenje i dosljednost.

Sad kad smo odgovorili na ovo pitanje, imamo i drugo. Ako je tome tako, a jeste, kako je onda moguće da isti oni političari koji s pravom kritiziraju Aleksandra Vučića i njegovu vlast, Viktora Orbana i njegovu vlast, Vladimira Putina i njegovu vlast, Benjamina Netanyahua i njegovu vlast, pa i Milorada Dodika i njegovu vlast, sa svim protuustavnim djelovanjima, uvažavaju turskog predsjednika Erdoğana kao relevantnog i cijenjenog sugovornika od kojeg još i očekuju nekakvu vanjskopolitičku podršku?

Da, ovdje mislim na članove Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića i Željka Komšića te na njihovo druženje na........

© Oslobođenje