Umjesto srednje razvijene zemlje, na južnoslovenskom prostoru stvorene su banana državice, često sa tragikomičnim likovima na njihovom čelu. Ali, iz ovoga rata, kojemu je imanentna agresija Srbije na svoje susjede, nije se naučilo baš ništa

Ko o čemu, kurva o poštenju...

Posljednjih dana u Srbiji i svim njenim ispostavama, a prije svih u Republici Srpskoj, domaće “srpske” vlasti “ubijaju” se u dokazivanju da su one politički čistunci koji se bore za rigorozno tumačenje Daytona, za ostvarenje njegovih poruka i normi, a da ovi drugi, prije svih Bošnjaci i “politički” stranci sa nametnutim Schmidtom ‒ to svakako nisu. I što se više upinju u svom dokazivanju, sve mi se više čini da je tačna konstatacija kojom smo otvorili ovaj tekst, odnosno da “puno zuje, a malo meda daju”. Uostalom, zar otac srpske nacije i prvi predsjednik SRJ Dobrica Ćosić nije rekao da je laž srpski državni interes? “Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.”

Ove riječi su došle nakon razlaza Dobrice Ćosića sa Titom i politikom SKJ 1968. godine i znatno prije osmišljavanja Memoranduma Srpske akademije nauka i umjetnosti 1986. na tragu svetosavskog nacionalizma i obnovitelja velikosrpske ideologije (koja nikada nije ni bila uništena u SK Srbije), a koji će se razviti u ratobornu fašističku neman. Ishod je bio katastrofalan za sve narode, rastureno je jugoslovensko društvo, a na koncu i država. Umjesto srednje razvijene zemlje, na južnoslovenskom prostoru stvorene su banana........

© Oslobođenje