Možemo li se, kao društvo, izboriti da barem prestanemo biti nijemi i slijepi na nasilje? Da žrtve napokon shvate da nisu same. Nemojte biti imuni na nečiji krik, pogled ili modricu

Posljednjih dana često naletim na filmove ili serije o nasilju u porodici. Zapravo, to nije ni potrebno da gledamo na TV ekranima, nažalost, stalni smo svjedoci nasilja u bližoj ili široj okolini. No, jedna od posljednjih serija je “Uz tebe sam”. Južnokorejska mini serija vodi nas kroz pakao jedne mlade žene i loše sjećanje na djetinjstvo njene prijateljice.

Nakon svake odgledane epizode postavljala sam sebi pitanje – što mi je ovo trebalo? I uporno gledala jednu za drugom. I odgledala. I nisam našla odgovor na pitanje: zašto?

Pitanje prvo – Zašto neko tuče svoju suprugu?

Pitanje drugo – Zašto su porodica i okolina slijepi na nasilje?

Pitanje treće – Zašto su kazne preblage za nasilnike?

Četvrto bi bilo zašto žrtva šuti, ali neće biti postavljeno, jer je sasvim jasno. Bez pravih odgovora na prva tri pitanja ne možemo očekivati odgovor na nepostavljeno četvrto. Kada svi nijemo posmatraju, skrivaju se, okreću glavu, žrtva ima dojam (a u većini slučajeva........

© Oslobođenje